Po prvi put u istoriji bavarske Evangeličke crkve jedan je sveštenik objavio da je transseksualan i da je oduvijek želio biti žena. Pozitivne reakcije vjernika i velika podrška iznenadili su sve.
„I na kraju, želim vam reći još nešto sasvim lično. Moje posljednje godine su bile teške, osjećam se kao da sam prošao kroz pakao. No, sada želim reći istinu: Ja sam jedna transseksualna žena“, rekao je nedavno Andreas Cvelfer, evangelički sveštenik.
Dok se obraćao svojoj maloj zajednici, glas mu je podrhtavao, uzbuđenje nije mogao prikriti. Njegova supruga cijelo je vrijeme stajala pored njega, a tako će biti i u budućnosti. Oni će ostati zajedno bez obzira na Cvelferovu promjenu pola.
Nakon što je završio svoj govor, u maloj crkvi se prvih nekoliko minuta nije čula niti riječ. Ovu vijest očigledno niko od oko 1.600 stanovnika malog mjesta Neufahrn u Bavarskoj nije mogao očekivati, iako je bračni par već unaprijed najavio kako će na kraju nedjeljne mise objaviti vijesti – kako privatne tako i one vezane za samu župu.
49-godišnji Cvelfer gotovo sa suzama u očima priča svoju životnu priču. Još je kao dijete želio biti djevojčica.
„Sjećam se da sam u dobi od pet godina upitao majku kada ću moći imati djecu i ona mi je odgovorila – nikad, ti su dječak i nemaš matericu pa nećeš moći niti rađati. To me duboko pogodilo, bio sam strašno tužan“, priča ovaj sveštenik. Tugu koju je tada osjetio, osjećao je i u kasnijoj dobi. No, pričati o svojim željama, čežnji i transseksualnosti nije mogao nikada ni s kim.
Naprotiv, dugo vremena je mislio da je jednostavno psihički bolestan. „Danas znam da nisam lud, moj mozak radi sasvim u redu, no moje tijelo ne odgovara mojoj duši“, kaže Andreas Cvelfer. Tokom godina slagao je kako kaže, komadić po komadić, svoje transseksualnosti a posljednji dio pronašao je tek prije dvije godine.
„Na karnevalu me neko upitao smije li našminkati „gospodina sveštenika“. Pristao sam i tokom skidanja šminke s lica bilo mi je konačno sasvim jasno da ja zapravo uopšte nisam muškarac već djevojka“, kaže on.
No, istina koju je prepoznao u sebi nije bila dovoljna da ga patnje i nesigurnosti riješi jednom zauvijek. Slijedili su mnogobrojni trenuci neizvjesnosti i straha vezanih za dan kada će morati istupiti pred javnost i reći istinu. Njegova supruga je cijelo vrijeme bila uz njega i pružala mu podršku. A isto se dogodilo i dotične nedjelje nakon mise. Vjernici u njegovoj zajednici nakon prvobitnog šoka takođe su pokazali razumijevanje. Reakcije na njegove riječi kako je svojevoljno odlučio napustiti župu, također su bile mimo svih očekivanja. „Molimo Vas, ostanite!“, povikali su odmah mnogi, a u međuvremenu su već preduzeti i prvi koraci kako bi omiljeni sveštenik ipak ostao.
Podršku Andreas Cvelfer dobiva i od Evangeličke crkve. Dekan Zigfrid Štelcner, koji bi u Neufahrnu trebao naslijediti dosadašnjeg sveštenika ne samo da je olakšan reakcijom zajednice već pokazuje i puno razumijevanje. Kaže kako će Crkva u svakom slučaju Cvelfera i dalje podržavati na njegovom daljnjem poslovnom i privatnom putu. Ovo je inače prvi ovakav slučaj u istoriji bavarske Evangeličke crkve.
Sam Cvelfer duboko je dirnut podrškom koju osjeća sa svih strana, no njegova odluka stoji i dalje i uskoro će napustiti Neufahrn. „Šteta da naš sveštenik odlazi“, ponavljaju mnogi, kako mladi tako i stari. Čak i 78-godišnji katolik iz susjednog mjesta Ergoldsbach, kaže kako je impresioniran tolikom hrabrošću evangeličkog sveštenika. Slično misli i jedna vjernica iz Cvelferove župe: „Meni još uvijek nedostaju riječi. On zaslužuje za toliku hrabrost doista priznanje. Potpuno mi je jasno koliko je morao propatiti, no nadam se da će sada konačno naći svoj unutarnji mir.“
