Da ljubav ne pita za vrijeme, mjesto, godine niti kada će se desiti, dokazuju 62-godišnja Sofija Jusić i 85-godišnji Hasan Muminović, koji su se upoznali u tuzlanskom Domu penzionera.
– Sofiju sam upoznao prije dvije godine. Dopalo mi se što je dobra osoba. Po svemu mi odgovara. Oboje smo bili voljni da se družimo – priča Muminović, kojeg od Sofije dijeli osam soba na istom spratu.
U novembru će biti devet godina kako je Hasan, kako kaže, svojom voljom došao u Dom.
– Kćerkama sam rekao da imam volju doći ovdje i one su me dovele. Lijepo mi je i zadovoljan sam uslugom – kazao je ovaj 85-godišnjak, koji ima sedmero unučadi i dvije praunuke.
Sofiju, koja je iz Lukavca, zatekli smo kako leži u krevetu jer joj je noga u gipsu. U Dom je smještena prije više od tri godine.
– Imala sam dva moždana udara, nisam znala za sebe, a kako na Univerzitetskom kliničkom centru nije bilo mjesta, pastorak Kasim smjestio me u ovu ustanovu – kazala nam je Jusić te dodala da joj je lijepo u Domu, ali i da joj se sviđa Hasan.
– Jednog dana Hasan me upitao imam li muža. Kad sam mu odgovorila da nemam, on mi je kazao da ni on nema ženu. Ja sam mu rekla: “Taman da se možemo družiti.” Došao je kod mene na sprat, upoznali smo se i tako započeli vezu. Da mi nije njega, umrla bih ovdje. Sve mi pomaže, kuha mi, pravi kafu i sve drugo. Narodu je drago i vesele se zbog nas – istakla je Sofija.
Muž joj je umro, jedan sin živi u Njemačkoj, a drugi u Americi, ali je ne posjećuju. Kasim, pastorak za kojeg kaže da joj je bolji nego njena djeca, svaki mjesec uplati novac za njen boravak u Domu.
( Radio Glas Drine/Avaz)
