PODIJELI

Maštali su o gradu svojih snova i konačno su doselili u njega.

Međutim, grad o kojem su sanjali, ispostavilo se, bio je preskup za njihov džep.

Jedino rješenje su našli u životu u podzemnim bunkerima. U ovakvoj situaciji se nalaze hiljade i hiljade kineskih migranata koji dolaze iz unutrašnjosti u prijestonicu u nadi da će izgraditi bolji život.

U Pekingu su poznati i kao “Pacovsko pleme”, a prema posljednjim procjenama, ima ih čak oko milion. Oni su stvorili svoj grad u podzemnim bunkerima koji su izgrađeni još u vrijeme Mao Cedunga.

Smještaj u ovim bunkerima je izuzetno povoljan, košta 300 juana, oko 48 dolara, što je prilično niska cijena kada je riječ o iznajmljivanju stanova u Pekingu.

Riječ je o cijeloj mreži podzemnih bunkera koja je izgrađena još 1969. godine, i to za vrijeme hladnog rata.

U strahu od eventualnog sovjetskog napada, svim gradovima je tada naređeno da pripreme bezbjednosne mjere, koje su podrazumijevale i bunkere. Tada je, u veoma kratkom periodu, izgrađeno više od 20.000 bunkera.

Nakon Maove smrti na vlast je došao Deng Sjaoping, koji je sprovodio drugačiji odbrambenu politiku i na kraju su ti bunkeri ostali samo beskorisna mreža podzemnih pećina.

Oni sa preduzetničkim duhom još osamdesetih godina su došli na ideju da počnu iznajmljivati bunkere kao sobe.

Do sredine devedesetih skoro svi bunkeri su bili pod zakupom i predstavljali su izuzetno profitabilan sistem smještaja.

Niska cijena stanarine znači mnogima koji dođu Peking. Među njima je i Žang Si, mladi glumac, koji je došao iz Mongolije u Peking, u nadi da će jednog dana postati poznat.

Iako su njegovi roditelji željeli da u svom mjestu radi kao policajac, jer je to siguran posao, Si je bio odlučan da ostvari svoje snove.

“Sjećam se kada je otac prvi put došao u posjetu, rasplakao se kada je vidio gdje živim. Rekao mi je: ‘Ovako neće ići'”, prisjeća se on i dodaje: “Ali, meni to ne smeta. Kada odlazim na audicije, sredim se tako da niko ne može ni pomisliti da živim u nečemu što podsjeća na podrum.”

Njegova prva komšinica je Čen Lasiju, 50-godišnja žena, koja se u Peking preselila iz grada Liupanšui, kako bi bila blizu sinova, nakon što je ostala bez posla.

Ovdje živi i Žang Sinven, koji se preselio u Peking nakon što je završio srednju školu u provinciji Hubei. On sanja da jednog dana postane veliki umjetnik.

Da ovdje žive osobe sa različitim sudbinama, svjedoči i Li Jang, koji radi kao automehaničar, ali sanja da jednog postane neko i nešto. U bunker se doselio zbog izuzetno povoljne stanarine.