Sofi Serano (38) je prije 19 godina u Kanu rodila kćerku, a prije 10 godina je saznala da je iz porodilišta izašla sa pogrešnom bebom.
Medicinska sestra u alkoholisanom stanju je napravila tu grešku. Ova majka joj ni danas ne oprašta, piše Blic.
Sestra koja je u bolnici zamijenila bebe godinama se borila sa depresijom i alkoholizmom. U trenutku kad je pogrešne bebe dala pogrešnim roditeljima bila je pod dejstvom alkohola.
Zamjena beba se dogodila u jednoj privatnoj bolnici, bebe koje su bile žrtve zamjene bile su na lječenju od žutice.
“U sobi te sestre se nalazila boca alkohola i svi su znali za to. Nikako nije smjela da pije u blizini novorođenčadi. U bolnici su morali da spriječe to, svi su znali da ona na poslu pije”, rekla je Sofi.
Medicinska sestra je trenutno na lječenju u jednoj psihijatrijskoj klinici, Sofi i pored bolesti ne pronalazi opravdanje za njen nemar. Ova majka se deceniju borila sa depresijom zbog te greške, ali nikad nije odlazila na posao u stanju u kojem je mogla da nekog povrijedi. Naprotiv, zbog psihičkih problema je napustila posao.
Sofi je nedavno na sudu dobila parnicu protiv klinike, i odštetu od dva miliona evra. Indentitet druge porodice sa kojom je odrasla njena biološka kćerka, nije poznat. Sve vrijeme suđenja predstavnici bolnice su bili veoma neprijatni prema roditeljima, čak su i krivicu prebacivali na njih tvrdeći da su oni morali da primjete da bebe nisu njihove.
Sofi je primjetila promjene na svojoj bebi još u bolnici, uočila je da joj je koža tamnija, ali ju je sestra umirila riječima da je tamnjenje tena vjerovatno posljedica lječenja UV zracima.
Te riječi su umirile Sofi, ali ne i njenu porodicu, komšije, i njenog supruga, svi su se pitali zbog čega je njena beba tamnija od nje. Sofi je razlog pronalazila i u svom španskom porijeklu, rođacima koji su tamnije kože i koji imaju kovrdžavu kosu.
Njena kćerka Manon je odrasla sa nadimkom “poštareva kćerka”, a njen suprug ju je zbog toga optužio za prevaru.
Kad je Manon imala 18 mjeseci, Sofi je otišla od kuće sa kćerkom, a kad je njena kćerka imala devet godina, Sofi je uradila test očinstva. Rezultati su pokazali da Manon nije biološko dijete Sofi i njenog supruga.
“Šta ako drugi par zatraži svoje dijete nazad? Šta ako izgubim svoju kćerku?”, pitala se tad Sofi.
Morala je da saopšti Manon istinu, koja je bila očajna zbog mogućnosti da se razdvoji od žene koja ju je odgajila.
Sofi ni na trenutak nije prestala da gleda Manon kao svoje dijete. Tri mjeseca kasnije advokat je pozvao Sofi i rekao joj da je pronašao njenu biološku kćerku.
“Ta djevojčica veoma liči na mene, tako je lijepa, nevjerovatna je”, dodala je Sofi.
Istakla je da je susret sa biološkom kćerkom bio dirljiv, lijep i uznemirujući. Porodice su se u početku često sretale, a onda su susreti postajali sve rjeđi, jer su bili veoma bolni.
Na kraju su porodice odlučile da djeca ostanu tu gdje jesu, uz ljude koji su ih odgajili. Sofi se godinama bori sa depresijom, ne može da preboli gubitak biološke kćerke. Srećna je i obožava Manon, ali gubitak ostaje.
Njena kćerka Manon za sad ne želi da ima decu.
