Povratnička mjesna zajednica Rastošnica od prijeratnih 2 330 stanovnika trenutno broji nešto više od 180 stanovnika srpske nacionalnosti sa stalnim mjestom boravka. Radi se uglavnom o starijim osobama a Rastošničani su za vrijeme i nakon rata izbjegli u Zvornik, Bijeljinu, Srbiju ali i u cijeli svijet.
Razloga za mali postotak povratnika, na ovu izuzetno plodnu zemlju ima više, počevši od loše putne infrastrukture, problema u zdravstvu, porušene imovine , nepotizma i korupcije na najnižem lokalnom nivo, ali predsjednik Mjesne zajednice Rastošnica Vidosav Petrović ističe da je nemogućnost zaposlenja , glavni razlog koji mlade i sposobne ljude tjera iz Rastošnice.
„ Mi imamo izuzetnu saradnju i sa općinama Sapna, Teočak i Lopare u RS-u. Sve što smo do sada tražili, ako su bili u mogućnosti, dali su nam „, kaže Petrović i dodaje da su majske poplave i klizišta ostavila su velikog traga i u ovom povratničkom mjestu.
„ Ipak posredstvom nekoliko nevladinih organizacija, u Rastošnici se trenutno obnavljaju ugrožene kuće , i to kuće Stane Kojić, Stoje Vasiljević i Drage Petrović „ zaključio je Petrović.
Drago Perić iz Čaira je prije pet godina doživio teško iskustvo. Naime, njega i njegovu suprugu je 2010. godine grupa razbojnika, nakon što su provalili u kuću, vezala, pretukla i opljačkala. Tada je Perićima ukradeno više od 10 hiljada KM a pet godina poslije, Dragu i njegovu suprugu , snašle su druge nedaće. Naime, klizište u dužini od stotinjak metara ozbiljno ugrožava prilazni put Draginoj kući te prijeti njegovom cjelokupnom imanju koje se proteže na 52 dunuma zemlje. Zbog svega toga , Drago želi sve da rasproda i da ide.
„ Neki dan sam rekao jednom čovjeku : Daj mi 30 hiljada maraka i evo ti sve ovo. I kuća, i voda, i voćnjak i 52 dunuma zemlje. Ja ću ovo malo stoke rasprodati i odo odavde.“
„ Šta da radim ?“ , pita se Drago i nastavlja: „ Pomoći nikakve nemam. Prodo sam jesenas jagnjadi i sve što sam dobio dao sam za sanaciju puta i zemljišta.“ , očajan je Drago.
Ruža Todorović se u Rastošnicu vratila 2002. godine. Ona kaže da je mnogo boli nepravda jer većina donacija koje dođu u ovo povratničko mjesto , završi u rukama onih koji su samo fiktivno prijavljeni u Rastošnici a žive u Zvorniku, Bijeljini, Srbiji.
„ Ja nemam ličnu kartu iz Sapne. Prijavljena sam u Zvorniku zbog zdravstva i zbog toga ne mogu da ostvarim nikakvo povratničko pravo. Sve što sam dobila je 60 sadnica voća zbog klizišta na poljoprivrednom zemljištu „, kazala je Ruža.
Ruža dodaje da se ne može žaliti na opštinu Sapna , jer po njenim riječima da je sav novac koji je došao u Rastošnicu, ostao u Rastošnici, Rastošnica bi danas bila Los Anđeles.
Teodor Tasovac je u dva mandata bio predsjednik MZ Rastošnica. Tasovac kaže da se u Rastošnici može solidno živjeti i dodaje : „ Imam osnovne uslove za život, radim puno i koliko radim toliko i privređujem. Kad sam se vratio zasadio sam voćnjak površine hektar, imam stado koje broji 50 ovaca i imam pčeljinjak i to su moja tri osnovna zanimanja od kojih se može solidno živjeti „ .
Prema Tasovcevim riječima, za vrijeme njegovog mandata kao predsjednika MZ učinjeno je dosta pozitivnih stvari za Rastošnicu , a između ostalog on je najviše urgirao na potrebu dolaska ljekara u ovo povratničko mjesto.
„ Dok ja nisam bio predsjednik MZ, u Rastošnicu nije dolazio ljekar nego se moralo ići u Sapnu za svaku sitnicu. Ja sam nekoliko puta podnosio zahtjev i urgirao sve dok nismo dobili ljekara koji dolazi jednom sedmično. Čak mi je i doktor nudio da odemo u Zvornik i kopiramo njihove kartone, da ne bi ovdje morali ponovo vaditi nalaze. To je velika stvar“ – smatra Tasovac.
Tasovac je upoznat i sa socijalnim slučejm Pere Perića i njegovog sina Ive,osobe sa umanjenim mentalnim sposobnostima.
„ On ima sina koji ima mentalnih poteškoća a koji nije imao zdravstveno osiguranje. Ja sam im predlagao da izvade ličnu kartu i obrate se Centru za socijalni rad , da se taj status riješi. Oni upravo rade na tome i Ivoće uskoro imati liječenje preko Centra za socijalni rad „ – zaključuje Tasovac.
Iako Rastošnica ima školu, u školi đaka nema. Naime, od kada je počeo proces povratka pa do danas, u ovu školu su išla samo četiri učenika. Kada su završili četverogodišnje obrazovanje otišli su u druge osmogodišnje škole a u školu je stavljen ključ u bravu. Situacija se još dugo neće promjeniti jer u Rastošnici , trenutno živi samo jedno dijete.Ukoliko se socijalna i ekonomska situacija u ovom povratničkom mjestu ne promjene, samo je pitanje dana kada će Rastošnicu napustiti i posljednje dijete.
