Strpljivim, desetodnevnim danonoćnim radom, operativci kriminalističke policije MUP Srbije sa kolegama iz Subotice došli su do prvog traga koji ih je odveo do Dragana Đurića (34), sada osumnjičenog za surovo ubistvo Tijane Jurić (15).
Istraženo je više hiljada telefona sa dvadesetak baznih stanica, duž srpsko-mađarske granice, pregledano stotine sati video-zapisa sa raznih sigurnosnih kamera – i došlo se do otmičara.
I u tom trenutku ovi iskusni policajci gajili su slabu nadu – da će tinejdžerku naći živu i vratiti roditeljima i sestri.
- Naša želja da je djevojčica živa sukobljavala se sa iskustvom i surovom statistikom da su u otmicama poput Tijanine, žrtve ubijene u prvim satima susreta sa zločincima – navodi izvor „Novosti“. – Nažalost, tako se i desilo.
Paralelno sa istraživanjem svih tragova, tekla je analiza mobilne komunikacije na ovom području. Filigranski precizno, otpadao je broj po broj. Sve dok ih nije ostalo desetak. Provjeravani su vlasnici tih brojeva, njihovo kretanje te kritične noći, ali i narednih dana, automobili koji su viđeni na pregledanim snimcima.
- Krug se suzio – opisuje sagovornik “Novosti” danonoćni rad, u kome niko nije želeo ni na trenutak da se odmori.
– Prethodnog ponedeljka posumnjali smo da jedna osoba koja se vrzmala tim krajevima možda zna nešto o nestanku. To je jednostavno bio osjećaj, potkrepljen dokazima na stolu.
Riječ je bila o Draganu Đuriću, mesaru iz Surčina, ali rodom iz Alekse Šantića, mjesta nedaleko od Bajmoka. On se u to vrijeme kretao ovim krajevima.
- Stavili smo ga, žargonski rečeno, „pod prismotru“, satima smo gledali šta radi, kako se ponaša na poslu, sa drugovima – kaže sagovornik “Novosti”.
– On, međutim, ni na koji način nije odavao nervozu, niti bilo kakvu sumnju da ima veze sa nestankom Tijane. U jednom trenutku palo nam je na pamet da grešimo. Ipak, nešto nam nije davalo mira. Te noći, signal njegovog i Tijaninog telefona suviše se često poklapao. Priveli smo ga i počeli da ispitujemo. Tvrdio je da griješimo, da ne zna ništa o djevojčici, osim onog što je vidio u medijima.
Onda su mu inspektori ponudili poligraf. Bezdušno hladan i bez ikakvog osjećaja, pristao je, ali je odreagovao na ključna pitanja vezana za dešavanje te noći i nestanak djevojčice. Operativcima je bilo jasno da imaju pravog čovjeka u rukama.
- Ubrzo je priznao. Sve do tada nadali smo se i željeli da je Tijana živa i da je negdje drži zatočenu. Njegovo priznavanje nas je dotuklo. Pristao je i da nam pokaže mjesto gdje ju je zakopao. Ispričao nam je jezive detalje. Bez obzira na to što smo radili neprekidno, danima, zbog surovosti zločina i tužnog kraja male Tijane, ni narednih noći san nije htio na oči.
Bazne stanice
Telefon Tijane Jurić poslednji put je bio registrovan dva sata poslije nestanka, oko tri sata ujutru, na dva kilometra od granice sa Mađarskom. U to vijreme ona je već bila mrtva, a zločinac je u svom autu „šetao“ telefon. Istraga je utvrdila poklapanje njenog i telefona osumnjičenog Dragana Đurića na nekoliko baznih stanica u identično vrijeme.
Desetine verzija i različitih scenarija
Policija je od samog početka prijave nestanka imala nekoliko verzija šta se moglo dogoditi petnaestogodišnjoj djevojčici. Kako je istraga tekla, tako su scenariji mogućeg događaja jedan po jedan otpadali. Prepostavljalo se od toga da su je oteli trgovci ljudima, do nagađanja da ju je vrbovala grupa sektaša.
- Dodatnu zabunu unjela nam je žena svjedok iz Mađarske koja je nedvosmisleno tvrdila da je Tijanu vidjela, opisala kako je obučena i prepoznala je među deset fotografija koje su joj pokazane – opisuje sagovornik „Novosti“ koji je učestvovao u potrazi.
- Ono što nas je posebno zabrinulo, ali i na momenat donijelo olakšanje, jeste činjenica da je ta Mađarica rekla da je Tijana bila sama! I to tri-četiri dana od kada je prijavljen njen nestanak. Nadali smo se da ćemo je brzo vratiti, živu i zdravu.
Sodaje da je u to vreme stigla i informacija iz Mađarske da su tamo uhapšena dvojica maloljetnika od 15 i 16 godina, koji su bili vodiči Avganistancima i Sirijcima i pokazivali im kako da ilegalno iz Srbije pređu u Mađarsku. Ispostavilo se da je slučajnost da su ovi „šerpasi“ vodili ilegalce preko granice iste noći kada je Tijana nestala.
Stotine brojeva
Tražeći je, Tijanini drugovi su je neprestano zvali telefonom, što je samo povećalo policijski posao, jer, po proceduri, svaki takav broj morao je da se provjeri. Više stotina ljudi iz Bajmoka i okoline, kao i same Subotice, prošlo je i poligrafsko testiranje. Niko od njih nije mogao da pomogne policiji u rasvjetljavanju ovog događaja, ali su bar bili eliminisani kao neko ko bi možda znao sudbinu Tijane Jurić.
