Jovanka je krila bolest od svih

Jovanka Broz je dovezena u veoma teškom i polusvjesnom stanju na odeljenje reanimacije Urgentnog centra u Beogradu. Na tijelu i grudnom košu imala je teške rane koje toliko dugo nisu liječene da je organizam počela da hvata sepsa. 

- Odmah smo pristupili reanimaciji i ljekari se bore za njen život jer je njen organizam na početku sepse. Dovezena je u pratnji dva rođaka, a koliko znamo, duže vrijeme je odbijala da se liječi, tako da je njen organizam u jako zapuštenom stanju – rekao je Lončar.

Premijer države Ivica Dačić došao je u posjetu Jovanki Broz, ali nije davao izjave. Jovanka Broz smještena je u šok-sobi B i uz nju je neprestano Zlatibor Lončar, direktor Urgentnog centra. Prije njega, Jovanku je posjetio i Rasim Ljajić.

Najpoznatija udovica na Balkanu koja više od tri decenije nakon smrti Josipa Broza Tita živi u nametnutoj izolaciji i u šutnji koju je tek nekoliko puta prekinula posljednjih godina, metafora je velikog uzleta i ništa manjeg pada.

Tragični i surovi životopis ove žene išao je od ljubavnice i supruge moćnog komunističkog vođe, preko zavjerenice koja mu radi o glavi kako je predstavljala Titova kamarila, do zatvorenice u trošnoj dedinjskoj vili bez građanskih prava i bez dokumenata koja su joj vraćene tek prije četiri godine.

Postoji nekoliko verzija kako se mlada partizanka iz Like sa dva ordena za hrabrost i spomenicom upoznala sa Titom, što će joj donijeti slavu, moć i nevolje. Po prvoj, nju je sa još nekoliko djevojaka odabrao Aleksandar Ranković za rad u Titovom kabinetu.

Po drugoj ona je u Maršalat došla kao higijeničarka zadužena za kontrolu hrane i zdravlja osoblja, a prema trećoj pretpostavci ona se na tom mjestu našla kao pulen Ivana Steve Krajačića koji je važio za agenta zloglasnog NKVD-a, zbog čega su kasnije stigle optužbe da je ona bila sovjetski špijun.

Šest godina je provela u Titovoj blizini u nedefinisanoj ulozi saradnice i ljubavnice, da bi 1952. godine poslije tajnog vjenčanja u Iloku ona postala prva dama Jugoslavije.

Ona je glavne krivce za svoju zlehudu sudbinu vidjela u bivšem šefu jugoslovenske policije Stanetu Dolancu i generalu Nikoli Ljubičiću:

“Oni su Titu pod vrat prislanjali pištolj i tražili da se razvede od mene, ali on nije pristao po cijenu života. Bila sam smetnja, prije svega, Dolancu, a dobrim dijelom i Ljubičiću, u namjeri da preuzmu vlast skrivajući se iza Tita”, rekla je u jednom od rijetkih istupa u javnosti.