Radio Glas Drine Radio koji se sluša i voli
-Tuga! Da je moja Dragana makar ostala bez ruke ili noge, samo da je majci živa. Kako ćemo sad bez naše mezimice, bez našeg zlata. Kćeri, oplakuju te otac i majka, ali nam te ništa ne može vratiti! Za nas utjehe nema, ne znam kako da preživimo ovu tragediju!
Ovako je juče za Kurir započela ispovjest Sanja Mitić, majka devetogodišnje Dragane, koja je poginula kad je na nju na seoskom groblju u Šljivovcima kod Malog Crnića pao spomenik težak skoro 90 kilograma. Da tragedija bude veća, djevojčica je nastradala na svega dvadesetak metara od porodične kuće!
- Moja kćerka je pošla za jaretom koje je išlo između spomenika. S njom je bio i brat Saša, koji ima 14 godina. Kad je prošla pored tog spomenika, on se odjednom zaljuljao i počeo da pada. Saša je pokušao da gurne sestricu i da je spase, ali joj se noga zapetljala u šiblje. Pala je, a na nju spomenik – prisjeća se neutješna Sanja.
- Izašla sam u dvorište da nahranim svinje i odjednom sam čula sina kako kroz plač viče: „Mama, dođi brzo!“ Bacila sam činiju iz ruku i otrčala do groblja. Spomenik je mojoj djevojčici pao na glavu. Kad sam je vidjela pod tim betonom, dobila sam nevjerovatnu snagu. Zajedno sa sinom digla sam spomenik i izvukla kćerku. Krv joj je već išla iz usta, moje zlato mi je umrlo na rukama – kroz plač jedva izgovara majka Sanja.
Roditelji su kćerku unijeli u automobil i odvezli u bolnicu, ali je, nažalost, bilo kasno.
- Posle dva minuta ljekari su nam izjavili saučešće. Mom djetetu je glava bila smrskana – jauče majka. Draganin otac Safet, nijem od bola, nepomično sjedi na krevetu gledajući u fotografiju mezimice na oronulom zidu kuće.
- Nikad neću otići da vidim taj spomenik koji mi je dijete ubio. Kažu da se spomenik držao na jednom klinu. Bože, što mene nisi uzeo kad sam u ratu bio, što mi uze dijete – tihim glasom ponavljao je Safet, skrhan od tuge i bola.
Otkako je pred Sašinim očima nastradala mlađa sestra, dječak je u šoku.
- Danima nije prestajao da plače. Nismo mogli da ga smirimo – kaže Sanja.
(KURIR)
