Najljepše što osoba može da ostavi iza sebe nakon svoje smrti je da te ljudi pamte po dobrom i da bez obzira koliko godina prođe uvijek se rado sjete i ne dozvoljavaju vremenu da ih odnese u zaborav.
Prije tačno četiri godine, bitku za život izgubila je mlada Elmina Čivić, nakon rijetke bolesti – sistemski lupus koji izaziva postepeno odumiranje organa.
To da Elmina nije otišla u zaborav dokaz je današnji memorijalni maraton u sjećanju na ovu mladu djevojku, koja je bila juniorska prvakinja u atletici.
Iako je dan počeo kišom, maraton nije otkazan, samo je start kasnio sat vremena.
Start je bio ispred Elminine porodične kuće na Snagovu, a krajnji cilj je bio Stadion Tušanj, na kojem je Elmina provodila dosta vremena trenirajući.
Ovaj maraton započelo je tridesetak maratonaca, a u Simin Hanu, mjestu u kojem je Elmina odrasla i gdjke je završila osnovnu školu priključilo se još desetak učesnika. Na stanici prije dolaska do cilja, tačnije od Brčanske malte, ovoj grupi pridružili su se učenici Ekonomske škole, koju je Minka kako su je zvali pohađala.
Na svakih pet kilometara pravile su se pauze na kojima su se dijelile banan i voda, kako bi maraton mogli svi nastaviti sa dovoljno energije.
Kao pratnja bile su i iz prve pomoći, Arijalda Pjević i Elma Mujcinovic iz udruzenja MEDICUS sa Medicinskog fakulteta, te policijska pratnja MUPA-a TK. Na svu sreću nije bila potrebna nikakva intervencija i sve je prošlo kako treba i onako kako je bilo planirano.
Kada su stigli do konačnog cilja, do stadiona Tušanj, otrčan je još jedan počasni krug.
Učesnica u ovom maratonu, Elma Čivić, starija je Minkina sestra, a i ona je također dugogodišnja atletičarka i prvakinja.
Kako nam je ona kazala, ovo je za nju velika stvar i puno joj znači:
„Pa ja što mogu da kažem je da sam sretna što vidim da uspomena na moju sestru i dalje živi u srcima njenih prijatelja. Zahvalila bih se organizatoru na svemu i svima koji su učestvovali. Veoma lijepa gesta u znak sjećanja na Minkicu i znak da je nikad nećemo dati zaboravu.“
Organizator ovog maratona je Dževad Malkić, dugogodišnji prijatelj, osoba sa kojom je Minkica trenirala jedan peridod dok se on bavio atletikom, a koji je sada privatni kondicioni trener i radi u Elektrotehničkoj školu u Tuzli,
Na na pitanje kako je došao na ovu ideju, organizator je rekao:
„Do ideje je došlo još prošle godine, možda na par dana prije godišnjic, međutim, tad već nije bilo ni vremena ni mogućnosti za tako veliku organizacuju jer sam morao kontaktirati i medicinsku pomoc, te policijsku… ali sam reka sam sebi: Dzevade, sljedeće ces organizovati 100%. Tako da sam ja prije kraja 2015 godine već počeo realizirati ovaj plan, time što sam kontaktirao osobe koje ce mi pomoci oko organizacije, prije svega porodica Čivic kojoj se zahvaljujem od sveg srca. Mnogo mi je značila njihova podrška, u toku organizacije. Vjerujte da nije lahko organizovati trku koja je stvarno vrh, to slobodno mogu da kazem. Za mene je ova trka vrlo važna bila, iako ja imam dosta organizavanih trka, ali ova je veoma posebna, jer sam jako dobar prijatelj sa porodicom Čivic, a pogotovo sa njenom sestrom Elmom koju gledam bukvalno kao rodjenu sestru“
Ovaj maraton je svakao sjećanje na Elminu, a ono što je bio cilj organizatora i šta mu ovo predstavlja Dževad ističe:
„Mala Elmina mi je bila draga, i jednostavno nisam htio da godišnjica prođe samo tako što ćemo mi otići na mezarje i proučiti fatihu. Ne ja sam bio svjestan da se toj djevojčici i njenoj porodici treba odužiti na bolji i ljepši način. Htio sam jednostavno da i ostali vide koliko je nama Elmina značila, da je nikad nećemo zaboraviti. Svi smo mi umorni dana bili, ali smo ponosni sto smo uspijeli u svom cilju. Mislim da je trka čak u nekim dijelovima nadmašila moja očekivanja. „
Prema riječima organizatora, zadovoljan je cijelom organizacijom i onim kako je sve proteklo od starta do cilja. Već su počele pristizati pohvale i pozitivni komentari. Posebno je istakao zadovoljstvo učesnicima koji su dali svoj maksimum
se posebno može istači, vezano je za budućnost, a to je da su u planu nastaviti tradicionalno održavati ovaj maraton:
„Ja naravno planiram da i narednih godina organizujem ovaj „Memorijalni maraton za Minkicu“, i nadam se da će svake godine organizacija biti sve bolja i bolja i brojnija naravno. Već mi se javljaju prijatelji iz Sarajeva koji hoće da se priključe iduće godine, kao i Cazin i Bihac. Dakle naredne godine ako Bog da će ovaj memorijal biti još bolji. Nažalost nismo baš najbolje propraćeni medijma, ali nema veze jer nismo mi od onih koji se samo hvale pred kamerama, mi svoje pokazujemo djelima. Ja vam obeavam da je ovo tek pocetak, svaki idući memorijali će biti sve bolji i bolji. Učimo gdje su nam bili nedostaci i trudit ćemo se da to ispravimo.“
Nakon obavLjenog maratona i počasnog kruga, svi učesnici su otišli na mezar gdje SU proučili fatihu.
