“Rade se s mamom stalno svađao zbog sitnica. Prije napada bio je bijesan, a ja nisam uspio da ga smirim”, priča Aleksandar, sin Svjetlane Urošević (45) koju je zapalio muž Radan (52).
Svjetlanu je muž polio benzinom i zapalio u subotu, kada je i uhapšen. Na sreću, iako su njene povrede teške, život joj trenutno nije u opasnosti.
Ima opekotine trećeg stepena na 50 odsto kože i oporavlja se na Klinici za opekotine i rekonstruktivnu hirurgiju u Zvečanskoj ulici. Juče je i operisana.
Njeni sinovi iz prvog braka Aleksandar i Dejan neće moći da vide majku još mjesec dana.
“Ljekari su rekli da moramo da sačekamo da prođe oporavak. Mnogo nam nedostaje”, tihim glasom priča Aleksandar (24).
Mlađi brat Dejan (20) je na dan napada vidio majku u Urgentnom centru.
“Bio sam na poslu kada su me nazvali drugari i rekli šta se dogodilo. Dojurio sam odmah do zgrade, a onda pravo u Urgentni centar. Mama mi je nešto rekla, ali nisam je ništa razumio”, priča Dejan.
Dok braća stoje ispred zgrade u Ulici Svetog Serafina Sarovskog 3 u Batajnici, gdje je Radan zapalio Svjetlanu, Aleksandar se sjeća šta je prethodilo očuhovom napadu.
Kraj njih je i komšija Milan Dobrić, koji je utrčao u stan i spasio Svjetlanu.
“Tog dana sam sa djevojkom bio u Donjem Milanovcu kod babe i dede. Dejan je radio noćnu smjenu. Očuh Rade me je cijeli dan zvao na mobilni telefon. Posljednji put smo se čuli oko 16 sati. Molio sam ga da se smiri i da sačeka da se vratim. Sve vrijeme sam ga smirivao. U ponoć me je, međutim, pozvao Radetov brat i rekao mi šta se dogodilo, a da je očuh otišao da se ubije. Prvim autobusom došao sam u Beograd”, kaže Aleksandar, koji je sa djevojkom i bratom donedavno živio sa majkom i očuhom u iznajmljenom stanu.
“Rade je po cijeli dan znao da prigovara majci ako nešto ne uradi u kući. Bio je sitničav, pa sam mislio da će se i u subotu sve završiti na svađi oko ručka i kućnih sitnica. Pio je alkohol svakog dana. Znao je i po mjesec dana da ništa ne radi već da samo pije. To je i mamu najviše nerviralo. Oni su posljednje dvije godine živjeli u njegovom stanu kod Osnovne škole “Branko Radičević” u Batajnici. Brat i ja smo iznajmljivali stan, ovaj u kojem nam je zapalio majku. Inače, za četiri godine, koliko su zajedno, nikad se nisu tukli. Do sada su se rastajali i mirili tri puta”, ističe stariji sin koji se sa bratom i mamom preselio u Beograd pre dvije godine.
U stanu na drugom spratu, gdje se dogodio zvjerski napad, izgorile su sve stvari.
“Brat i ja smo se preselili kod drugara. Prijatelji su uz nas, a zovu nas i nepoznati ljudi i nude pomoć. Sada nam je bitno samo da se mama što prije oporavi”, kaže Aleksandar, čiji je otac poginuo još prije 20 godina.
Ljekari tek treba da odrede koliko kože treba za transplantaciju da bi se Svjetlana oporavila.
“Rekli su nam da je potrebno da nađemo dva donatora kože. Odmah smo se prijavili ujak i ja. Na sreću, vatra joj nije zahvatila lice”, objašnjava Aleksandar.
Iako je u stanu praktično sve uništeno, požar je preživio samo naš mačor Micko. Trenutno je kod druga u komšiluku”, malo se i nasmijao Aleksandar.
