Istraga o požaru još nije završena, ali se zna da je izgorjelo oko 10 hiljada kvadratnih metara i šteta je višemilionska, a najmanje 1.000 ljudi ostalo je bez posla.
Mnoge stanovnike BiH ražalostila je vijest o požaru na Gradačačkoj pijaci. Slike izgorjele pijace i tužna lica trgovaca djelovali su obeshrabrujuće. Izgorjelo je oko 10 hiljada kvadratnih metara i šteta je višemilionska, a najmanje 1.000 ljudi ostalo je bez posla.
Međutim, ako posjetite Gradačačku pijacu vidjet ćete drugačiju sliku nego tog nesretnog 11. januara ove godine. Na desetine radnika, iako po hladnoći, vrijedno i užurbano rade kako bi posao obnove pijace završili što prije. Radi se i dan i noć. Nusret Mešić, vlasnik “Nove pijace“ optimistično gleda na budućnost.
– Ukoliko nas vrijeme posluži krajnji datum za otvaranje pijace je 15. februar. To je naš cilj. Naravno, uradit ćemo to i prije ako budemo mogli. Volje i elana imamo – kaže Mešić za Faktor.
Svi na gubitku
Istraga o požaru još nije gotova. Sve je još na nivou spekulacija. I vlasnik pijace Nusret Mešić ne zna kako istraga teče kao ni kada će istražitelji izaći u javnost sa rezultatima.
– Očekujemo da će inspektori što prije završiti svoj posao. Želim to i zbog sebe i zbog javnosti. Pogotovo što postoje insinuacije da je požar podmetnut – govori Mešić.
On napominje da nije oštećen samo on i vlasnici trgovina, nego i općina Gradačac koja gubi 420 hiljada KM poreza, a koji dolazi upravo sa ove pijace.
Izostala pomoć
Iako su pomoć mnogi obećavali ona je, po običaju izostala. Jedino je općina Gradačac na čelu sa načelnikom Edisom Dervišagićem pritekla u pomoć. A zvali su i kontaktirali, tvrdi Mešić, sve nivoe vlasti. Mešić je razočaran izostankom pomoći i zbog toga što korist od Gradačačke pijace imaju i sve općine Tuzlanskog kantona i šire, a ne samo općina Gradačac. Jer tu rade ljudi iz svih općina TK i šire, tvrdi Mešić.
– Imam velike primjedbe na vlast. Nikakve pomoći, osim općinske nije bilo. Bilo je deklarativno, načelno. Totalno sam nezadovoljan. Njihova silna administracija prima plaću upravo od nas radnika. Nama je trebalo prići, trebala nam je pomoć kad nam je najgore, kada smo plakali. Dobro ćemo pamtiti ko nam je pomogao u ovom momentu. To ostaje urezano u mom srcu, a vjerujem i u srcima ljudi koji rade ovdje – kaže Mešić.
