Sefer Smajić iz Dugog Dijela kod Zvornika najstariji je lovac u Republici Srpskoj, a vjerovatno je i među najstarijim stanovnicima u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Drugog avgusta 2015. navršit će punih 100 godina života, od čega je 77 lovačkog staža. Malo je onih koji su znali da u ovoj sredini i lovačkoj organizaciji postoji čovjek koji na svojim plećima nosi breme od stotinu ljeta.
Tajna vitalnosti
Iako je na pragu drugog stoljeća, ovaj vitalni starac kreće se bez štapa, dobro pamti i rado priča o davnim događajima, vladarima i vojskama. Tajnu dugovječnosti i svoje vitalnosti vidi u tome što je vodio zdrav život. Nikada nije pušio niti pio alkohol.
Upravni odbor Lovačkog saveza Republike Srpske mu je za skoro osam decenija „staža“ uručio „Zlatni orden“, najveće priznanje ovog saveza.
Sefer sa sinom Nijazom
– Lovio sam u čitavom Podrinju i Birču, na Majevici i Romaniji, u Semberiji i Posavini, Sarajevu i Tuzli. Ma nema gdje nisam bio. Ljudi su me cijenili, a i ja sam druge poštovao – priča djed Sefer, ponosan na svoju prošlost i vrijeme satkano u jedan čitav vijek i dodaje da je lovac od 1938. godine.
Voli konje
Uz lov, njegova velika ljubav bili su i sportski konji, kada je sa svojim fijakerima krstario od Semberije, Podrinja pa do Birča i Romanije. Sa sinom Nijazom, odnedavno penzionerom, inače dugogodišnjim gastarbajterom čija porodica živi i radi u Njemačkoj, najstariji Podrinjac provodi vrijeme, a okružen je i pažnjom svoje rodbine, komšija i prijatelja u Dugom Dijelu.
Dugovječna porodica
Mnogi članovi porodice Smajić dočekali su duboku starost. Seferov otac Hasan živio je 103 godine. Brat Smajo umro je u 94., a drugi brat Ahmed u 92. godini. Sestra Rašida živjela je 94 godine.
(Radio Glas Drine/Dnevni avaz)
