Radio Glas Drine Radio koji se sluša i voli
I mladi povratnici u Đuliće kod Zvornika vole fudbal. Vole Ibiševića, Salihovića, Pjanića, Bičakčića. Vole i sve ostale bosanske zmajeve. Gledaju svjetsko prvenstvo u Brazilu, navijaju, slave, vesele se, i konačno su sretni zbog sjajne igre bh. fudbalera.
Zbog toga su centralnu ulicu u ovom naselju ukrasili zastavama. Na bandere su okačili „ljiljanke“, a ponegdje se zaviorila državna, ali i zastava BH Fanaticosa. No, njihova radost je nekome zasmetala, pa je ubrzo stigao i nalog iz policije da se „ljiljanke“ uklone sa bandera, jer, navodno, vrijeđaju stanovnike druge nacionalnosti iz okolnih sela.
Đulićani su poslušali policiju. Ali, uz to, proradio je bosanski inat. Ljiljanke su okačili u avlije i na privatne objekte, dok su kupili još državnih zastava, koje su okačili na bandere. Državne, valjda, nikome ne smetaju.
Posjetili smo ovih dana Đuliće. Tamo su nas dočekali omladinci iz ovog mjesta, koji su postavljali zastave. Etničkim čišćenjem su protjerani iz Zvornika, a nakon nekoliko godina provedenih u izbjeglištvu, vratili su se u rodno mjesto.
„Od 2002. godine, kada smo se i vratili, pratimo sve utakmice BiH. Išli smo i u Zenicu i u Sarajevo, a gostujuće utakmice gledamo ovdje na otvorenom. Uglavnom se okupljamo u avlijama pošto nam javni skup vjerovatno policija ne bi dozvolila, kao što nam ni sada nisu dozvolili da postavimo zastave sa ljiljanima“ priča nam Salem Grahić, jedan od mladih povratnika.
On dodaje da Đulićani nisu željeli stvarati dodatne probleme, nego su ispoštovali naredbu policije. Poručuje, ljiljanke će se zauvijek vioriti u Đulićima.
„Tu nam ne mogu ništa i zastave će tu i dalje ostati, kao što će ostati u našim srcima dokle god smo živi. Sada na stubove postavljamo državne zastave i pokrenuli smo akciju prikupljanja novca da kupimo što više zastava. Za našu reprezentaciju ćemo se boriti do zadnje kapi krvi i znoja“ poručuje Salem, dadajući da su Đulići zvorničko Zmajevo gnijezdo.
Jedan od mladih aktivista u ovom mjestu je i Amir Grahić. Diplomirani je pravnik. Odradio je pripravnički. Nezaposlen je. Voli zmajeve.
„Jedan sam od prvih povratnika u ovo mjesto. Imao sam možda nekih 13 godina kada sam se vratio sa porodicom. Osnovnu školu sam završio u Sapni, a srednju u Zvorniku. Tada je u Srednjoškolskom centru bilo nas pet – šet učenika bošnjačke nacionalnosti. Fakultet sam završio u Tuzli, a pripravnički odradio u općini Sapna“ priča nam Amir.
On navodi da je većina stanovnika Đulića prijavljeno u Federaciji, jer su institucije u manjem bh. entitetu naklonjene samo jednom narodu.
„Čak i nene i ljudi koji su teško bolesni više vole otići u Federaciji ljekaru, nego dole, jer nemaju povjerenje. Ako se pojavi neki konkurs u Zvorniku, znamo kako to završava. Jednostavno, nisi ravnopravan sa ostalima“ priča ovaj mladi povratnik.
On ističe da se nadležni u RS-u trebaju baviti zapošljavanjem povratnika, a ne zastavama i ljiljanima.
„Bave se nekim nebitnim stvarima. Ovo je u svakoj zemlji normalna stvar. Imam brata koji živi u Austriji. On kaže: sasvim normalno na terasu iznesem svoju zastavu i niko mi nikad ništa nije rekao. Tako i ostali rade“ objašanja Amir.
No, uprkos svemu, mladi povratnici u Đuliće jedva čekaju utakmicu protiv Nigerije, da bar na kratko zaborave sumornu svakodnevnicu.
„Hvala Bogu pa postoji ova naša Reprezentacija, ovi naši momci da nas uveseljavaju iz dana u dan. Sa nestrpljenjem očekujemo subotu i utakmicu sa Nigerijom. Neka opet uvesele ovaj napaćeni narod i da bar na trenutak zaboravimo ovo što smo prošli i preživjeli“ govori Amir.
Tekst i foto: Oslobođenje
