Smetali im ljiljani: Policija mještanima Đulića naredila da skinu zastave sa ulične rasvjete, oni ih postavili u avlije (FOTO)

Policija u Zvorniku jutros je predsjednika zvorničke mjesne zajednice Đulići Adila Đulića obavijestila da mještani Đulića moraju skloniti zastave sa ljiljanima sa stubova ulične rasvjete pored regionalnog puta.

Kako mu je rečeno iz policije, to su ratna obilježja Armije RBIH, te se zbog toga ne mogu nalaziti na stubovima ulične rasvjete pored regionalnog puta.

Mještani Đulića su postupili po naređenju policije i skinuli zastave sa stubova ulične rasvjete, ali su zastave postavili u svoje avlije, poslovne objekte, pored kuća…

Podsjećamo da su zastave sa ljiljanima u Đulićima postavljene dan prije utakmice BIH-Argentina na SP u Brazilu.

Bez želje da budemo sudije, moramo naglasiti da je ironično da se ovakva situacija dešava u entitetu gdje je veličanje ratnih zločinaca svakodnevica.

Slike ratnih zločinaca i četnička ikonografija nikada nije zasmetala policiji.

Istoj toj policiji ne smetaju ni povici „Nož, žica, Srebenica“ jer nikada nikoga zbog toga nije opominjala.

Ironično je da cijeli taj entitet priređuje organizovane i spektakularne dočeke osuđenim ratnim zločincima i da to nikoga ne vrijeđa.

Ironično je da ista ta policija izdaje naredbe samo kada su u pitanju pripadnici jednog naroda – Bošnjaka.

Hoće li možda policiji zasmetati i zastave sa simbolom ljiljana u avlijama Đulićana? Hoće li poručiti da i njih treba skloniti?

Za one koji ne znaju, Republika Bosna i Hercegovina je u Ujedinjene nacije primljena 22. maja 1992. godine, a njena zvanična zastava tada je bila zastava sa ljiljanima, ista ova zastava koja je za većinu Đulićana najdraža zastava Bosne i Hercegovine. Ni na jednoj od zastava sa ljiljanima u Đulićima ne piše Armija RBIH.

Elem, ne smetaju njima ljiljani, njima smeta Bosna i Hercegovina. Njima smeta i uređenje jedine nam domovine po kojoj je ona zemlja ravnopravnih naroda, svih njenih građana koji u njoj žive. Oni žele da odlučuju o svemu, pa i o tome koje zastave se mogu postaviti, a koje ne.

„Poručeno nam je i da umjesto zastava sa ljiljanima možemo postaviti državne zastave“, kazao nam je jedan od omladinaca iz Đulića.

Neće Đulićani postaviti državne zastave. Neće iz razloga što ni u najtežim godinama povratka nisu slušali ničije upute. Jer da jesu oni danas ne bi živjeli u svojim domovima. Oni koji im danas poručuju šta smiju, a šta ne smiju, nisu im nikad ni željeli omogućiti povratak u njihove prijeratne domove, niti život dostajan čovjeka. Za njih će Đulićani uvijek biti smetnja, sa ljiljanima ili bez njih.

Tekst i foto: Samira Bilalić Grahić