Svake godine na hiljade turista uspije da dođe do snježnog grada Akurejeri, koji se nalazi na dalekom sjeveru Islanda, gdje duvaju vjetrovi od 110 km na čas, a temperature su skoro uvijek ispod nule. Ovo je predivno okruženje za skijaške entuzijaste, ali i one koji žele da vide polarnu svjetlost (Aurora borealis). Međutim, za nove stanovnike ovog grada ovo je sve, samo ne turistička atrakcija.
Zapravo, Katab al Muhamed i njegova porodica nikada nisu ni čuli za Island. Ovo je prva izbjeglička porodica iz Sirije kojoj je ponuđena šansa za novi život u ovoj zemlji i oni su je prihvatili. “Naravno, nije nam bio plan da završimo ovdje”, kaže Al Muhamed. Ovaj 48-godišnji nastavnik engleskog jezika, njegova supruga i šestoro djece, zajedno s njegovom majkom, dio su grupe od 35 Sirijaca koje je prošle sedmice primio Island.
Oni su do tada bili u privremenom smještaju u Libanu, odakle su avionom prebačeni direktno na Island, gdje ih je lično dočekao tamošnji premijer Sigmundur Gunlaugson, kao čin dobrodišlice i poštovanja. Baš poput ostalih sirijskih porodica, Al Muhamedovi nisu aplicirali da dođu na Island.
Kada su napustili svoj dom u Alepu, 2012. godine, prvo su otišli u Liban. U Libanu, gdje je prosječna dnevna temperatura oko 30 stepeni Celzijusovih, ova porodica je živjela u jednoj napuštenoj garaži. Međutim, kada su im iz UN-a prošle godine ponudili da presele na Island, u prvi mah su bili zatečeni. “Bilo je malo čudno. Prvo što sam pitao službenika bilo je: ‘Gdje je Island’, a on mi je odgovorio: ‘Odmah do Norveške’. Kasnije sam otkrio da su udaljeni više od 1.500 kilometara”, prisjeća se Al Muhamed i dodaje: “Stalno su mi ponavljali:
‘Tamo su vam prelijepa ljeta’. Nisam znao zašto mi to govore, tek kasnije sam otkrio”. U gradu Akurejer temperature su uglavnom ispod nule, a ljeti negdje između 15 i 17 stepeni Celzijusovih. Prvi snijeg, koji zna padati i 24 časa bez prestanka, obično padne u septembru i ostaje sve do maja. “U Siriji smo viđali snijeg na dan-dva. Ovdje je padao punih mjesec dana! Za nas je ovo poput zamrzivača”, kaže Al Muhamed. Ipak, Al Muhamedovi su dobili ogromnu kuću sa fantastičnim grijanjem, gdje imaju čak četiri spavaće sobe.
Jedino što im nedostaje jeste što u lokalnom supermarketu ne mogu naći sve namirnice koje su koristili na Bliskom istoku. “Ali, u redu, mi smo ljudi širokih shvatanja, tako da smo probali i neke nove namirnice i bile su ukusne”, kaže glava porodice. Od komšija su dobili zimske jakne, džempere, čarape i rukavice. Svakodnevno pohađaju kurs jezika, a djeca su već upisana u lokalnu školu. Lokalne kompanije su im izašle u susret i nude im zaposlenje. Al Muhamed, koji je u Siriji predavao engleski u srednjoj školi, a nekada bio i turistički vodič, kaže da će prihvatiti svaki posao koji mu ponude. “Radiću bilo šta, samo da obezbijedim svoju porodicu”, ističe on.
Pomoć mještana Pored Al Muhamedovih, u Akurejeri su smještene još tri sirijske porodice. Svaka od njih je povezana sa po četiri lokalne porodice, koje im pomažu da se prilagode životu i novoj sredini. “Ovdje zna biti mračno, hladno, vjetrovito, mislim da je ovo za njih poput pakla”, kaže Audur Magnusdotir, jedna od onih koji im pomažu u prilagođavanju, dodajući da se, ipak, nada da će se Sirijci prilagoditi i shvatiti u kakvoj ljepoti zapravo žive.
