U kabure u potočarskoj dolini šehida, jučer su spuštani i tabuti sa kostima nedužno ubijenih Zvorničana, žrtava genocida. Mevludin Hrnjić iz Kamenice spustio je tabut sa kostima brata Ibrahima. Ranije je ukopao babu i dvojicu braće.
-Prvog smo brata identifikovali i ukopali 1998. godine. On je ukopan u Tuzli na mezarju Tušanj, jer tada nisu ni bile dženaze u Potočarima. Drugog brata sam pronašao u Novoj Kasabi i ukopali smo ga u Memorijalnom centru, a 2006. godine smo pronašli oca u Kamenici, u sekundarnoj grobnici. Otac je pronađen u svom selu – ispričao nam je Mevludin.
Ove godine kopa trećeg brata. Kako nam je pojasnio, prije tri godine su mu javili da je pronađen jedan dio kostiju, te da trebaju tri DNK uzorka da se podudare.
-Porodica je ukop odložila jedan vremenski period kako bi našli još kostiju, ali smo ove godine odlučili ukopati, kako agoniju ne bismo produžavali – ispričao nam je Mevludin.
Podsjeća da je njegova porodica nakon pada Kamenice u martu 1993. godine stigla u Srebrenicu, gdje je provela dvije godine, sve do pada ovog gradića.
-Ja sam jedini preživio. Nas četverica braće smo išli pješke preko brda do Tuzle. Jedno vrijeme smo bili zajedno, pa smo se razdvajali. Ovog brata kojeg danas kopam, zadnji put smo se vidjeli 13. jula, na prelazu između Nove Kasabe i Konjević Polja.
Navodi da nije uspio proći na proboju kod Nezuka, nego je ostao odsječen u šumama. Nepuna tri mjeseca je, zajedno sa četvericom poznanika, lutao šumama do Tuzle. Osamdeseti dan je prešao na slobodnu teritoriju kod Kalesije.
-Našu tugu i bol ne može ništa zamijeniti, ni spriječiti, ni zaustaviti. Rane su vječito ostale. Bol će porodice nositi cijeli život. Dosta je roditelja umrlo, a da nije dočekalo da ukopa svoje najmilije – dodaje on.
Njegova majka je umrla prije godinu i po, te nije dočekala da ukopa sina Ibrahima.
-Znala je da je sin identifikovan. Pronašli smo i odjeće, ali nije dočekala da ga ukopa – kazao nam je Mevludin.
(Radio Glas Drine/FAKTOR)
