Čovjek koji je preživio put smrti: “Kao da gazim po krvi nevinih srebreničkih žrtava”

Rešid Dervišević iz srebreničkog sela Dimnići jedan je od pedesetak učesnika ovogodišnjeg “Marša mira” od Nezuka do Potočara koji su preživjeli “Put smrti” u julu 1995. godine. On je redovan sudionik ovog događaja od prvog održavanja. Svaki novi prolazak kroz poznata naselja i predjele vraća mu sjećanje na golgotu koju je sa ostalima iz kolone preživio, i izaziva najdublje emocije.

-Znam dobro šta se dešavalo na svakom metru našeg puta, i osjećam se kao da gazim po krvi i kostima mojih najmilijih, rođaka, prijatelja i saboraca koji nisu uspjeli preći – priča Dervišević.

Zadovoljan je što je među učesnicima “Marša mira” sve više mladih iz svih krajeva BiH i dijaspore kojima rado govori o onome što se zbilo, i čemu su sve bili izloženi Bošnjaci iz srebreničke enklave u nastojanju da se domognu slobodne teritorije u okolini Sapne.

-Vrlo brzo će i posljednje pronađene žrtve biti pokopane i  kolektivne dženaze se više neće organizirati, ali smatram da će “Marš” u budućnosti biti glavni događaj kojim ćemo se sjećati genocida u Srebrenici, pa ga treba dovijeka održavati, omasoviti i organizacijski unaprijediti – dodaje Rešid Derviševič.

Ističe da od preživjelih iz srebreničke kolone na “Maršu mira” uvijek učestvuje skoro ista grupa. Mnogi nisu više među živima, većina je raseljena širom svijeta, a neki zbog straha ili prevelikog uzbuđenja nisu sposobni ponovo proći najtežim putem kojim su ikada koračali.

Dnevni avaz