Sedamdesetšestogodišnja Šuhra Pašalić, jedna od prvih povratnica u Srebrenicu, preminula je 3. marta 2015. godine, u ovom podrinjskom gradiću, piše Faktor.ba.
Dženaza je klanjana dan kasnije na srebreničkom mezarju Bojna. Šuhra je jedna od nekoliko hiljada srebreničkih majki koja je u genocidu izgubila svoje sinove i druge članove porodice.
– Jednog je sina, Mehmedaliju, ukopala 2004. godine. A drugog sina, Muhameda, nikada nije pronašla. Muž joj je preminuo 1994. godine u Srebrenici – priča za Faktor.ba Hatidža Mehmedović, Šuhrina sestra i predsjednica Udruženja Srebreničke majke.
Šuhra je, veli nam, samo jedan primjer. Stotine majki i supruga u Podrinju su preminule, a da nisu pronašle kosti njihove djece i muževa.
– Uvijek to tražimo da se ubrza, da nađu naše najmilije. Ako nisu imali pravo na život, neka bar imaju pravo da se dostojanstveno ukopaju. Zar je to teško? Zar tražimo previše? Majke žele makar dio tijela, koščice svoje djece, da znaju da su našli svoj smiraj – priča nam Hatidža.
Samo danas, dodaje ona, proučena su dva tevhida u džamiji. Veli, povratnici žive u grču i neizvjesnosti, sa tugom i bolom. I zdravlje je sve lošije.
-Povratnika, onih stvarnih, od same čaršije do Vidikovca, zadnjih godina je umrlo preko 40. To je što sam ja mogla prebrojati. To su sve ljudi koji su se među prvima vratili. Umire nam narod – veli Hatidža, majka koja se zadnjih godina uporno bori za prava povratnika u ovom gradiću.
Hatidža je 11. jula 2010. godine u Potočarima ukopala dva sina i muža. Živi u srebreničkom naselju Vidikovac.
(Radio Glas Drine/Faktor.ba)
