Nikola Prce, Dragan Marković, Mirsad Terzić, Vladimir Vranješ, Ivan Karačić, braća Benjamin i Senjamin Burić, Alen Ovčina i ostali rukometni reprezentativci Bosne i Hercegovine jučer su svim osnovcima u stolačkoj Osnovnoj školi podarili vjerovatno najsretniji dan u životu.
U sklopu priprema za baraž utakmicu protiv Švedske koja će biti viza za odlazak na Svjetsko prvenstvo, naši rukometaši su se s priprema u Mostaru zaputili na dnevni izlet u grad na obalama Bregave.
Trener rukometašica Iskre iz Stoca Deniel Vojnović i Zuhdija Korkarić, prvi saradnik selektora naše reprezentacije Dragana Markovića dogovorili su prethodno ovaj susret djece i naših vrhunskih sportaša. Udruženje građana Iskra iz Stoca na sebe je preuzelo organizaciju susreta i pokazalo se kao uzoran domaćin našim najboljim rukometašima.
Bio je to susret pun emocija, sudar dječje iskrene i neiskvarene ljubavi bez interesa sa karakterima ljudskih veličina koja krasi naše Zmajeve. Djeca su hrlila u zagrljaj našim momcima, fotografirali se s njima, uzimali njihove potpise. Momci su imali vremena za svako dijete, imali su topao i iskreni osmjeh i ispunili svaku želju stolačkoj mladosti. Jednostavno se vidjela ta uzvraćena ljubav vrhunskih sportaša prema mališanima koji u njima vide svoje uzore i primjer kako da neki od njih možda zakorače dalje u svom odrastanju.
Mnogi od rukometaša su i sentimentalno vezani za ovaj grad i njegovu okolicu. Kapiten Prce je iz ovog kraja, a u kraćem razgovoru s braćom Burić saznali smo da je i njihovo porijeklo iz Stoca.
-Tako je, naš dedo je porijeklom odavde. Kasnije je odselio za Bosnu, odnosno u Maglaj gdje smo mi i rođeni, rekao nam je Senjamin i raspitivao se hoće li vidjeti nekog od svojih Burića u Stocu. Alen Ovčina nam kaže da su i njegovi preci iz obližnje Bileće, a da je dosta njegovih rođaka živjelo ili i danas žive u Stocu. Ivan Karačić je iz Mostara, tako da su ovi ”domaći” reprezentativci učinili sve da se i Zmajevi iz drugih krajeva BiH ovdje osjećaju kao kod kuće.
Igrači su praćeni selektorom Markovićem ulazili i u učionice u stolačkoj školi. U obje škole, po bosanskom i hrvatskom nastavnom planu i programu koje se nalaze u istoj zgradi, rukometaši su dočekani s oduševljenjem i radošću. Upravo onako kako svojim primjerom to pokazuju reprezentativci BiH poslali su jaku poruku da su najjači kada su zajedno. S takvim utiskom osjetila se i pozitivna energija među djecom i postalo je bjelodano jasno da će bar na neko vrijeme ta pozitivna energija i gest naših najboljih rukometaša ostati između zidova škole u Stocu. Drugačije jednostavno ne može.
Javnost u BiH, nažalost, ostala je uskraćena za ovu divnu i snažnu pozitivnu priču dana. Da nije tek pojedinih portala i društvenih mreža, ne bi se vjerovatno ni čulo kako se lijepa priča jučer odvijala u suncem okupanom Stocu. Vodećim medijima u ovoj zemlji grad na Bregavi očito je zanimljiv i ekskluzivan samo kada se u njemu dešavaju incidenti i kada dolazi do naboja i erupcije nacionalnih tenzija. To nije dobro i ne služi na čast jer se na taj način uništava nada i želje ove djece da odrastaju i žive zajedno, da se dive svojim uzorima, što su im jučer svojim primjerom pokazali rukometaši.
Iz Stoca su i pored teških uslova za život, i pored politikantskih pretenzija da se održava stanje napetosti, ispričane najtoplije životne priče. Takva je i ova jučerašnja. I takve će biti i neke naredne priče. Stoga, predložimo nadležnim u Rukometnom Savezu BiH da Orkestar stolačke gradske limene glazbe bude angažovan na izvođenju himni Bosne i Hercegovine i Švedske. Formula je to za vjerovatni uspjeh, jer znamo da je isti Orkestar i našoj fudbalskoj reprezentaciji donio sreću kada su izvodili himne na Bilinom polju pred utakmicu s Grčkom. Poslije te utakmice bilo je gotovo izvjesno da će BiH igrati na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Tako je i bilo.
(Radio Glas Drine / Nermin Bise)
