U nastavku suđenja za ratne zločine počinjene u Bratuncu, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorio je o nestalim zatočenicima i nehumanim uvjetima u školi “Vuk Karadžić” 1992. godine.
Svjedok S-5 je, kako je ispričao, bio sa porodicom u selu Suha kada je 10. maja 1992. došla srpska vojska sa dva transportera. Sa komšijom se sakrio u obližnji potok, odakle je čuo vrisku i plač žena i djece. Ubrzo potom ih je pozvao otac njegovog komšije da se priključe koloni, uz obećanje vojske da idu u Bratunac “potpisati lojalnost”.
“U tom momentu sam im vjerovao. Mislio sam da ćemo se vratiti kućama”, kazao je S-5. Svjedok je, međutim, sa ostalim stanovništvom Suhe i drugih sela odveden na gradsko igralište, gdje su opljačkani, a potom muškarci razdvojeni od žena. Oko 500 muškaraca odvedeno je, kako je naveo, u školu “Vuk Karadžić”, gdje su nagurani u polovicu sale.
Svjedok je kazao kako se devetero zatočenika ugušilo usljed “naguravanja”.
- Ja sam se sakrio pod kozlić, jer mi je jedan vojnik rekao da će ući u salu da me nađe. Vidio sam da neće na dobro. (…) Nisam mogao sve vidjeti iz tog položaja, ali sam vidio kada je u salu ušao Drago Zekić sa palijama, govoreći da su mu muslimani ubili sina i da ga je došao osvetiti – prisjetio se S-5.
Opisujući uvjete u školi, on je naveo da su hranu dobili jednom ili dva puta, uz nešto vode. U toalet nisu smjeli otići, zbog straha od premlaćivanja. Za tri dana, kako je kazao, svjedok je jedanput otišao u toalet, kada je čizmom ugazio “u smjesu od krvi i mokraće”, te vidio nekoliko ubijenih komšija.
Na pitanje tužiteljice Dike Omerović da li je vidio izvjesnog efendiju Mustafu u školi, svjedok je rekao: “Vidio sam kad je neko udario efendiju palijom i kad mu je glava pukla.”
Na pitanja o dvadesetak muslimanskih civila iz Bratunca svjedok je odgovorio: “Bio je sa mnom u školi. Nema ga. Gubi mu se svaki trag. Nema ga. (…) Nema ni njega. Nema ga.”
Svjedok je odveden sa većinom ostalih zarobljenika na Pale, odakle je razmijenjen.
Optuženog Babića je vidio samo prilikom polaska na Pale, ali o njegovoj funkciji u tom momentu nije mogao posvjedočiti.
Savo Babić je optužen da je u maju 1992. godine, kao komandir Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u bratunačku školu “Vuk Karadžić”.
Prema optužnici, oko 400 civila bilo je zatvoreno u školi, od kojih su neki premlaćivani i tučeni, a više desetina ih je ubijeno, ili su umrli zbog uvjeta u školi.
Advokat Petko Pavlović je upitao S-5 da li je optuženi nekoga maltretirao, a svjedok je kazao da nije.
Suđenje se nastavlja 19. augusta – nakon pauze zbog godišnjih odmora – saslušanjem dva svjedoka Tužilaštva, prenosi BIRN – Justice Report.