Podrinje je “zasijano” kostima nevinih žrtava

Genocid u Srebrenici samo je završni čin višegodišnjeg projekta čiji je cilj bio uklanjanje kompletnog bošnjačkog stanovništva iz 20 kilometara širokog pojasa na lijevoj obali Drine, a prema utvrđenim činjenicama, u značajnoj mjeri je osmišljen, organiziran, izvršen i prikrivan na teritoriji zvorničke općine, smatraju predstavnici udruženja nestalih Bošnjaka iz Podrinja.

Zvanični dokumenti 

- Od 2.012 nestalih civila sa područja Zvornika, u genocidu u Srebrenici stradalo je 486 Bošnjaka iz naše općine, prvenstveno mještana naselja iz južnog dijela Drinjače, Snagova, Liplja i Kamenice koji su potražili spas u srebreničkoj enklavi – kaže Hakija Smajlović, sekretar Udruženja porodica nestalih i zarobljenih civila općine Zvornik.

Dodaje da su mnogi od njih izbjegli prvi val zločina u početnim mjesecima agresije 1992. godine, ali im poslije nije pomoglo ni to što su se našli u takozvanoj zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda.

Prema zvaničnim dokumentima Haškog tribunala, najviše masovnih strijeljanja žrtava genocida izvršeno je na području Zvornika. Lokaliteti u ovoj općini na kojima se broj ubijenih mjeri stotinama ili hiljadama su Pilica, Branjevo, Kozluk, brana Petkovci i Orahovac. Preživjeli svjedoci u svojim izjavama, osim dželata, spominju i žene koje su donosile poveze za oči, što govori o uključenosti značajnog dijela lokalnog stanovništva u monstruozni poduhvat. Majke Srebrenice u posljednjih nekoliko godina obilaze ta mjesta, gdje su još prisutni tragovi zločina.

- Kad god dođem u podnožje brane u Petkovcima, pronađem nekoliko čahura od metaka kojima su ubijani naši najmiliji i uvijek pomislim da je upravo tim zrnom usmrćen jedan od mojih sinova ili muž – kaže Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke”.

Zvanični podaci o više od 50 masovnih grobnica žrtava srebreničkog genocida pronađenih i ekshumiranih u Zvorniku i okolici, pokazuju da je ova teritorija praktično “zasijana” kostima nevinih. Na području Kamenice otkriveno je čak 13 lokacija na kojima su iskopani posmrtni ostaci Bošnjaka ubijenih i prvobitno zakopanih na drugim mjestima. Dijelovi njihovih tijela premješteni su u “Kameničku dolinu smrti” radi prikrivanja zločina i pokušaja obmanjivanja javnosti da su oni poginuli u borbama.

Vrijeme čini svoje  

- Bojimo se da vrijeme čini svoje i sve je manje onih koji su svjesni ovih činjenica i razmjera genocida u Podrinju. Nažalost, potraga za nestalima, rasvjetljavanje zločina i insistiranje na pravdi pretvaraju se u tehničko, birokratsko i finansijsko pitanje. To može imati katastrofalne posljedice za utvrđivanje pune i konačne istine o stradanju Bošnjaka ovog dijela naše zemlje – ukazuje Hakija Smajlović.

Zvornik je općina s najvećim brojem povratnika u istočni dio Republike Srpske i sa značajnim stepenom obnove komunikacije među pripadnicima dva naroda, ali se o sramnoj ulozi Zvorničke brigade VRS i civilnog srpskog stanovništva u događajima iz jula 1995. godine malo ili nikako ne govori.

Bošnjačka djeca primorana su da pohađaju lokalne škole i obavljaju nastavu tjelesnog odgoja, kao što je slučaj u Petkovcima i Orahovcu, u prostorijama i fiskulturnim salama u kojima su zarobljenici iz srebreničke kolone proveli posljednje trenutke prije odvođenja na pogubljenje tako da zločin na poseban način, praktično, još traje.

Zločinci na javnim funkcijama 

Veći dio navedenog važi i za Bratunac, iz kojeg, prema nekim podacima, potječe skoro 3.000 žrtava genocida u Srebrenici. Među stradalima su i mnogi Vlaseničani te Bošnjaci iz Milića i općina romanijske regije. Mjesta masovnih egzekucija ili nisu obilježena ili su uzurpirana, poput objekta Zemljoradničke zadruge u Kravici, gdje je porodicama stradalih onemogućen pristup i odavanje počasti najmilijima. O pojedincima koji su, dokazano, učestvovali u ovom zločinu, a i dalje obavljaju važne javne funkcije, mnogo se u javnosti govorilo, ali su potrebne reakcije nadležnih izostale.