U potočarsku zemlju, nekoliko stotina metara od zgrade u kojoj živi sa suprugom i sinom, Nedib Smajić će sutra u kabure spustiti tabute sa kostima njegovog babe Ferida i amidže Ize.
Teško je, priznaje ovaj Srebreničanin, ali, ipak, osjeća i olakšanje. Znat će gdje je babin mezar i gdje može proučiti Fatihu.
Smajići su tokom rata živjeli nedaleko od Srebrenice. Pred 11. juli 1995. godine u mjestu Lipovac, udaljenom 11 kilometara od centra grada, zadnji put je vidio oca Ferida i amidže Izu i Rešida. Sjeća se, žene i djeca su otišli prema Potočarima, dok su muškarci ostali u ovom mjestu, kako bi šumama krenuli prema slobodnoj teritoriji.
– Bio je tu i moj brat koji je od mene mlađi godinu dana. Prenoćili smo kod cinkare ovdje. Bio sam izgubljen. Nisam ni znao šta se dešava, a naročito nisam imao pojma šta će se dešavati. Kada smo bili kod cinkare, srpski vojnici su došli i sve muškarce odveli. Brat i ja smo imali sreće – priča nam Nedib.
Otišli su autobusima prema slobodnoj teritoriji. U Kravici su presjeli u druge autobuse. Babo, amidže i drugi sugrađani su otišli šumama prema Tuzli. Mnogi nisu prešli.
– Nakon što smo došli na slobodnu teritoriju, bili smo u Dubravama kod Živinica. Živjeli smo godinu dana u Srebreniku u školi, a nakon toga smo boravili u Vozućoj – priča nam Nedib.
Završio je srednju mašinsku školu u Banovićima, a potom i Mašinski fakultet u Tuzli. Nedib se danas dobro sjeća babe Ferida i životnog pakla u enklavi. Mjesta za radost i sreću u njegovim sjećanjima nema.
– Život u enklavi je bio težak. Djetinjstvo i odrastanje uz babu sam provodio u najgorim okolnostima. Nisam imao vremena da bi sa njim mogao da odem negdje, da uživamo… Bio sam četvrti – peti razred osnovne škole. Nisam imao vremena da s njim proživim – veli Nedib.
Drugi amidža Rešid je ukopan 2005. godine, a otac je identifikovan još 2011. godine. Čekao je da tijelo bude kompletno. No, više nije mogao čekati. Odlučio je babu ukopati na potočarskom mezarju.
– Pronađen je u grobnici u Glogovoj. Poslije je ta grobnica prekopavana. Nadali smo se, čekali da će se još nešto naći. Vidjeli smo da nema ništa da se nađe, pa smo odlučili da ono što je nađeno spustimo u kabur – ističe Nedib, koji radi i živi u blizini Memorijalnog centra.
Uprkos svemu, vratio se u Srebrenicu 2007. godine. Ovaj inženjer mašinstva radi u Cimosu, sadašnjem Preventu. Živi sa suprugom Medihom i imaju trogodišnjeg sina. Babo Ferid bi bio ponosan.
(Radio Glas Drine/Faktor.ba)
