Radio Glas Drine Radio koji se sluša i voli
U noći sa 24. na 25. septembar 1992. godine ubijena su 22 člana bijeljinskih porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Među njima je bilo sedmero djece i osam žena, od kojih četiri starije od 60 godina. Preživjeli članovi porodica danas su obilježili 21-godišnjicu ovog zločina bacanjem ruža u rijeku Drinu, na mjestu gdje su bačena tijela njihovih najmilijih.
Do danas niko nije odgovarao za ovaj zločin iako se znaju svi detalji, imena naredbodavaca i izvršitelja. U Tužilaštvu BiH osam godina traje istraga.
Da podsjetimo, pripadnici specijalne jedinice MUP-a RS pod nazivom “Pahuljice”, koji su bili pod diretnom komandom ministra Miće Stanišića i njegovog zamjenika Tome Kovača, odveli su 22 ljudi iz njihovih kuća u mahali Bukreš i strijeljali na obali Drine u selu Balatun. Tijela su bačena u rijeku, a nakon rata dugo je trajala potraga za istinom.
Do sada su ukopani posmrtni ostaci 20 ubijenih čija su tijela, pod NN oznakama, nađena na grobljima u Šapcu, Sremskoj Mitrovici i Beogradu.
Amir Hadžisalihović prvi je pokrenuo traganje za tijelima ubijenih.
- Ubijeni su mi sestra, zet, njihovo dvoje djece Admir (6) i Alma (10), njihova familija i naši prijatelji. Najmanje što sam mogao učiniti to je da se tijela nađu, da se otkrije istina i zločinci kazne. Na žalost, ništa ne ide brzo i ne znam kada će se istraga završiti, a optužnica podignuti- kaže Amir.
Dodaje da je zastupnik porodice Sarajlić advokat Duško Tomić, koji mu je kazao da istragu sada vodi nova tužiteljka i da se nada da će se sve ubrzati. Do tada, ostaje sjećanje na ubijene i gorčina što tako očigledan zločin još nema svoj epilog u optužnici, suđenju i kaznama za naredbodavce i počinitelje.
Ubijeni su Sarajlići, Admir i Alma, djeca od šest i deset godina, njihovi roditelji Amira (1955.) i Osman (1956.), Osmanov mlađi brat Senad (1967.), roditelji Osmanovi i Senadovi Izo (1931.) i Rašida (1920.). Uz njih i Derviša (1956.) i Muharem Sarajlić (1952.), njihova kćerka Selma (1980.) i sin Zekerijah (1976.). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934.) i njena sestra Najla Džafić (1931.), koja im je te noći došla u posjetu. Ubijeni su Sejmenovići, Jusuf (1949.), njegova žena Izeta (1951.) i njihova djeca Edina (1973.) i Edin (1979.). Ubijeni su Malagići, Rašid (1947.), njegova majka Haša (1926.), Rašidova žena Amira ( 1953.) i njihova djeca Elvir (1972.) i Almir (1974.).
Imena onih koji su bili uključeni u zločin
Jusuf Trbić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “preporod” Bijeljina, u svojim knjigama koje govore o zločinima u Bijeljini i Janji zabilježio je imena svih onih koji su na neki način znali ili bili uključeni u ovaj zločin.
Objelodanio ih je jedan od članova ekipe ubica, kome je, kaže Trbić, naknadno proradila savjest. O ovom zločinu, napisao je “pokajnik”, sve znaju Mićo Stanišić, Tomislav Kovač, Goran Mačar, Goran Sarić-Sara, Drago Vuković, Stevo Bokarić. Znaju i ljudi iz tadašnje bijeljinske policije, Zoran-Uroš Spasojević, Slobodan Andrić, Dragan Kanjčević i Zoran Novaković, pa tadašnji komandir rezervne policije u Brodcu Rodoljub Ivanović, njegov zamjenik Jovo Ljubojević, te Mile Škorić, pripadnik DB-a.
Oni znaju ko je pripremio teren za zločin, ko je pokazao kuće, ko je čuvao stražu, ko je organizovao bacanje leševa u Drinu. A pripadnici “Pahuljica” bili su komandir Duško Malović (ubijen u Beogradu), njegov zamjenik Peđa Bartula, Risto Stuparušić Stupa, Milenko Samardžija Travka, Slavenko Kovačević Kino, Kosta Stanić Kole, Mitar Jolović Jola, Nenad Marković Tripa, Milenko Ećimović Kroka, Nenad Perović Peros i Danko Arbinja Mento. Većina njih i danas živi u RS, općina Sokolac.
(DNEVNI AVAZ)
