Učenica četvrtog razreda Mješovite srednje škole Teočak , Asima Avdičević, osvojila je drugo mjesto na literarnom konkursu koji je organizovao Muzej “Alija Izetbegović” u kategoriji srednjih škola.
Žiri koji su činili književnici Hadžem Hajdarević i Mujo Musagić te lingvista Aida Kršo nisu imali nimalo lagan zadatak. U konkurenciji 391 rada iz ukupno 90 škola sa područja cijele BiH, Asimin rad ” Heroji Bosne” proglašen je za jedan od najboljih.
Asima je izjavila da je drugo mjesto za nju velika čast i uspjeh , te da će se i u budućnosti nastaviti baviti književnim radom. Dodala je i da će joj novčana nagrada od 300 KM dobro doći u ovo “pred matursko” vrijeme.
Dodajmo i to da je prvo mjesto i nagradu od 500 KM osvojila Šejla Handalić iz Banovića dok je treća Selma Žetica iz Mostara koja je osvojila 200 KM.
U nastavku vam donosimo nagrađeni rad Asime Avdičević:
Heroji Bosne
Razmišljanje o rahmetli kapetanu Hajri navodi me na pomalo neobičnu misao koja mi se, eto, iznova nameće i nikako da je odagnam. Ponekad mi se učini da je takvo razmišljanje nerealno, a opet, ponekad mislim da je to sasvim opravdano.
Svi narodi svijeta slave svoje nacionalne heroje. Dižu im spomenike, uče o njima u školama, pisci govore o njima u svojim knjigama, vajari prave njihove biste, slikari njihove portrete, neki čak i stripove, a sve to da njihovi heroji ne padnu u zaborav. I to je u redu. Ali moja neobična misao i ne traga za tim da li je to potrebno ili ne. Ne, moja misao se tiče nečeg drugog. Kad nam u školi profesori bosanskog jezika drže predavanje o Homeru i njegovim junacima, čine to nekakvim posebnim, svečanim tonom u svom govoru, biraju riječi da privuku našu pažnju i, naravno, zahtijevaju od nas da to naučimo. Znam, neki bi rekli, pa kakve veze imaju Homerovi junaci sa temom o kojoj pišem. Ahilej je epski junak, a isto tako i Hektor. Njih je Homer ovjekovječio u svojim djelima. Istina, Homerovi junaci nemaju skoro nikakve veze sa temom ovog rada, i istina je da su oni epski junaci, ali je istina da su i nacionalni junaci. Vjerujem da ne postoji niti jedan Grk kome imena Homerovih junaka ne ulijevaju samopouzdanje i ne čine ih ponosnim. Tu se i vrzma moja misao. Iza Ahileja je stajala moćna grčka vojska, a iza Hektora moćni kralj Prijam i zidine Troje. A ko je stajao iza kapetana Hajre? Kako je moguće da skoro nenaoružana Hajrina vojska pruži otpor moćnom i do zuba naoružanom neprijatelju? I ne samo da mu pruži otpor, već da mu nanese strašne gubitke i zauvijek uništi nadu da će pobjedonosno kročiti u naš grad. Njegova hrabrost i spremnost da se po svaku cijenu okupatoru pruži otpor, učinile su da ja o njemu danas razmišljam kao o heroju koji čeka „ svog Homera ” da bude ovjekovječen u njegovom djelu. Pa nije li njegov primjer borbe za slobodu poprimio epske razmjere? I nije li njegov primjer borbe za slobodu ostavljen u amanet svim budućim generacijama Bošnjaka? Naravno da jeste. Takav heroj čija smrt u žestokoj borbi s neprijateljem njegovim vojnicima uliva novu snagu da istraju u toj borbi, daje mi za pravo da o njemu razmišljam kao o heroju koji čeka „ svog Homera “.
A do tada kapetan Hajro će živjeti u srcima ponosnih Bošnjaka i svih drugih naroda koji znaju šta je čast i borba za slobodu.
