Je li vrijeme da se spustimo na zemlju?

Fudbalska reprezentacija BiH doživjela je još jedan poraz u prijateljskim utakmicama. Bolji od uzabranika Safeta Sušića ovaj put bili su igrači Egipta sa 2:0. Kako smo igrali, rezultat je odličan, dobro smo i prošli. 

Izgubiti u kontrolnoj utakmici nije ništa strašno, gube i mnogo jače reprezentacije od naše, ali igrati onako kako su naši igrači igrali samo tri mjeseca pred početak Mundijala u Brazilu, zaista je sramotno. Ono što više boli i od poraza i igre je činjenica da su neki novinari na ovo upozoravali već duže vrijeme, ali su proglašavani miševima i nacionalnim izdajnicima.

Svaki poraz je dobar ukoliko se iz njega nešto nauči, ali mi, nažalost, nismo naučili ništa ni iz jednog od nekoliko poraza u prijateljskim utakmicama koje smo doživjeli posljednjih godina. Ako ćemo iskreno posljednju odličnu utakmicu protiv neke ozbiljne svjetske selekcije odigrali smo prije skoro godinu dana u Zenici protiv Grčke. Sve ostalo bilo je fudbalska antipropaganda.

Gubili smo od Meksika, pa nas je selektor Sušić uvjeravao da će nakon toga biti bolje jer je vidio one stvari koje treba popraviti. Onda nam je došla Amerika na Koševo, bez nekoliko standardnih igrača, i zabili su nam četiri gola kao od šale. Ponovo je Pape rekao da je vidio gdje smo tanki i da će u kvalifikacijama biti bolje.

Mjesec dana nakon Amerike nastavljene su i kvalifikacije, pa je Sušić prije utakmice sa Slovačkom u Zenici javno rekao da imamo jedan od najboljih napada na svijetu i da možemo svakoj ekipi dati dva, tri gola. Međutim, prema golu Slovaka nismo uputili nijedan ozbiljan udarac na gol, pa smo kvalifikacije, umjesto da slavimo u Zenici tri kola prije kraja, morali spašavati u Žilini i u posljednjem meču u Litvaniji.

Lihtenštajn smo u Zenici rutinski nadigrali sa 4:1, ali je u tom slavlju ostao neprimjećen podatak da nam je slabi Lihtenštajn samo u prvom poluvremenu oduzeo čak 13 lopti na sredini terena. Da je umjesto bankara i studenata iz Lihtenštajna na terenu bila neka iole ozbiljna reprezentacija to bi iskoristila u svoju korist i sigurno ne bismo ni vidjeli Brazil.

Nakon završenih kvalifikacija otišlo smo u St. Louis gdje smo odmjerili snage sa Argentinom i vidjeli smo zapravo koliko smo u ovom trenutku daleko od svjetskog vrha. Gaučosi su se s nama poigravali s malom djecom i nekako se stekao dojam da su igrali s 30 posto snage. I nakon te utakmice ponovo nas je selektor Sušić uvjeravao da će sve biti dobro.

Onda je došao Egipat. Najavljivana je sigurna pobjeda, jer nema logike da nas dobije tamo neki Egipat koji čak ni iz Afrike ne može da se kvalifikuje na SP. E taj Egipat, s igračima mahom iz domaće lige koja se zbog sigurnosne situacije igra neredovno, očitao je pravu fudbalsku lekciju našim zvijezdama koje igraju u takvim klubovima i ligama kao što su druga turska, hrvatska itd.

Izgubiti u jednoj ili dvije utakmice u godini dana može biti slučajnost. Međutim, izgubiti i odigrati katastrofalno u 70 posto odigranih utakmica u zadnje dvije godine ne može biti slučajnost. Ne možemo reći ni da je igra protiv Egipta pravo stanje kvaliteta našeg tima, ali moramo biti samosvjesni i samokritični pa priznati da nismo ni mnogo jači.

Što se tiče same večerašnje utakmice prolaznu ocjenu mogu dobiti samo Senad Lulić i Sead Kolašinac, Begovića ne možemo kriviti za primljene golove, trudili su se još, kada su ušli u igru, Vranješ i Hajrović, dok je ostatak tima odigrao ispod svakog nivoa. To se posebno odnosi na one najiskusnije od kojih se najviše očekuje, kapitena Spahića i prve zvijezde Džeke.

Protiv Egipta su debitovali Tino Sven Sušić i Anel Hadžić. Prvi dojam je da neće biti pojačanja reprezentaciji i da nisu ništa bolji od igrača koji su i do sada u našoj reprezentaciji bili samo prolaznici. Sušić je prosječan igrač nikad goreg Hajduka i to je bolna činjenica. Hadžić je nešto bolji, pokretniji i kreativniji igrač, ali svakako daleko od igrača za reprezentaciju učesnicu Mundijala.

“Samokritika je ključ svakog uspjeha”, rekao je jedne prilike bivši predsjednik SAD-a John Kennedy. Što prije shvatimo ove Kennedyjeve riječi i primijenimo ih u našoj reprezentaciji, to ćemo prije postati ozbiljna reprezentacija. Onakva kakva treba da bude jedna reprezentacija učesnica Svjetskog prvenstva.

(Sportsport.ba)