Vučica

 

Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča jedan dio svog života koji nikad neće zaboraviti, i koji mu je ostao i ostaće u sjećanju za života.

 

Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na kuče u šumi uzeo ga sebi i prisvojio. Prolazili su mjeseci i komšije mi počeše govoriti da sve više liči na vučicu i da je se trebam riješiti. Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati, bila mi je privržena, gdje god da sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su i godine…

 

Jednog dana kad sam bio malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cviljenje, dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo, izašao sam napolje i ugledao čitavo stado ovaca poklano, a vučica sva u krvi sjedi i gleda pravo ka meni malo od straha malo od bijesa. Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.

Nisam znao šta da radim sa ovcama pa sam pozvao komšije da ih odnesu dok se meso još nije ukvarilo i usmrdilo.

Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tek tad sam shvatio šta sam uradio!”