PODIJELI

Prenosimo vam dirljivo pismo koje je napisala australijska novinarka Leah Carter svojoj majci nakon što je i ona sama dobila kćerku. Dobijanje djeteta nas neizbježno navodi na razmišljanja o tome kroz šta su naše majke prolazile kada smo mi bile male. Evo nekih važnih stvari koje je ona željela da joj kaže.

Draga mama,

Znam da ima čitavih pet sati od kada smo razgovarale telefonom, ali kako si? Jesi li već naučila da koristiš Facebook? A da koristiš interpunkciju u tekstualnim porukama? Koliko potpuno nepoznatih ljudi je videlo sliku moje bebe u poslednjih pet minuta?

Oduvijek smo bile najbolje drugarice, ti i ja. Svakoga dana razgovaramo telefonom i govorimo sve jedna drugoj. Ali sada kad sam dobila kćerku i ti si postala baka, ima nekoliko važnih stvari koje bih željela da ti kažem.

Prvo, hvala ti.

Hvala ti što si brisala moju guzu hiljadu puta na dan, i što si na bizarne boje i oštre mirise iz moje pelene gledala sa nježnošću umjesto sa užasavanjem.

Hvala ti za sva žrtvovanja koja si napravila zbog mene. Znam da si se odrekla mnogo, mnogo stvari koje su ti bile važne kako bi mi pružila svaku priliku koju si ikako mogla. Stvarno to cijenim.

Hvala ti što si me stavila na prvo mjesto, uvijek i dan danas.

Hvala ti što me uvijek štitiš. Sada shvatam da je i sama pomisao da mi se išta loše desi bila dovoljna da te dovede do suza i izazove grčeve u stomaku.

Hvala ti što me bezuslovno voliš.

Hvala ti što si u mene usadila uvjerenje da mogu da postignem sve što zamislim i za šta naporno radim. Što si me naučila da ne postoji lak način i da je moja vrijednost vezana za mnogo više od toga kako izgledam ili koju odjeću nosim.

Hvala ti što si dobar uzor. Ti si jaka,  strastvena, ljubazna i velikodušna žena i ja stalno težim da budem kao ti.

I hvala ti što mi nikada nisi stavljala one smiješne trake za kosu kada sam bila mala. Iako sam sva uzbuđena kupila nekoliko prije nego što se moja kćerka rodila, sada shvatam da stvarno glupo izgledaju.

Drugo, žao mi je.

Žao mi je za svaki put kada sam ti rekla pakosne stvari. Sada mogu da zamislim koliko je to moralo biti bolno. Razmišljanje o tome me rastužuje.

Žao mi je što ti nisam vjerovala kada si mi rekla da je vožnja kolima sa mladićima loša ideja. Sada se u potpunosti slažem sa tobom.

Žao mi je što sam se tetovirala.

Žao mi je što sam te lagano mučila budeći te toliko puta tokom noći. Lišavanje sna je stvarno mučenje, zar ne?

Također mi je žao što onda, ironično, nikada nisam htjela da ustanem iz kreveta kao tinejdžer.

Žao mi je što sam se žalila što sam jedinica. Sada znam zašto nisi imala i drugo dijete.

Žao mi je što sam te molila da mi dozvoliš piercing u ušima. I da, nisi trebala da me pustiš da to uradim.

Žao mi je za svaki put kada sam te shvatila zdravo za gotovo. Razumijem da je teško biti roditelj, da ne dolazi sve uvijek prirodno i da na tome treba svakodnevno raditi. Znam da si nekada bila uplašena, zbunjena, pod stresom i pretjerao umorna. Hvala ti što misliš da sam ja toga bila vrijedna.

I na kraju, čestitam.

Čestitam ti što radiš najizazovniji posao na svijetu posljednjih 27 godina. Pokazala si beskrajno strpljenje, beskompromisnu posvećenost i pravu, pravu ljubav.

Ti si nevjerovatna. To bih trebala češće da ti govorim.

S ljubavlju,

Ja.

(Radio Glas Drine/Brze vijesti)